Dokolica Izdvojene vijesti Zanimljivosti

Novak Čičković: O “Pivskim pričama” se priča

kultura piva
Foto: Pivske Priče
Sviđanja

“Pivske priče” su serijal posvećen kulturi piva. Kroz seriju video-blogova Novak Čičković i Vedran Ševčuk upoznaju nas sa mnoštvom egzotičnih i neobičnih piva, trude se da nam na što zabavniji način približe istoriju ovog pića i odvedu na mjesta u kojima se pije.

U prijatnom razgovoru sa Novakom saznajemo kako se rodila ideja za “Pivske priče”:

“Ideja o ‘Pivskim pričama’ se kuvala nekih godinu i po dana, u početku je to trebao biti sajt koji će pričati o pivu, raditi recenzije piva i tome slično. Onda sam u nekom trenutku zaključio da priča sa pokretanjem svog sajta i nije baš najpametnije rješenje i da takvih u regionu ima nekoliko.

Video format emisija o pivu na Balkanu prije nas uopšte nije postojao.

Moja ideja na početku je bila da to bude vlog gdje ću ja pričati o različitim pivima i stilovima pošto imam solidnu kolekciju piva i pošto meni ljudi donose pivo kada negdje putuju. Na taj način se sjete mene – nije da ih ja ne ‘maltertiram’ ali ajde. 🙂

Planirao sam da snimam u stanu, iza mene će biti pivo, pričaću o pivu, otvaraću različite vrste piva, pričaću o zabludama i mitovima, imam dobru kameru, stavim je na stativ i furaj!

Onda sam se savjetovao sa prijateljima koji su mi rekli da je super ideja, ali da uradim to sve na profesionalniji način što bi iziskivalo određene troškove – čovjeka koji će snimati, čovjeka koji će to montirati… Čelni ljudi iz Monda su odlučili da produkcijski podrže moju ideju.

Sticajem okolnosti smo zajedno otišli u Rovinj na ‘Weekend Media Festival’. Kroz priču smo shvatili da bi velika šteta bila da tamo nešto ne snimimo pa je Rovinj bio prva destinacija u kojoj su snimljene dvije epizode ‘Pivskih priča’ – prva o Bear Shopu gdje smo kupili japansko pivo i pivo sa tartufima i druga o lokalnom pubu i izvornim pričama i interesovanjima Istrijana.”

U Istri u kafane lokalci dolaze trotinetom.

U tom malom pabu Ožujskog uopšte nema jer Istrijani ne vole ‘purgere’, a svi znamo da je Ožujsko zagrebačko pivo. Zato imaju banjalučko Kaltenberg Weissbier i oduševljeni su Republikom Srpskom.

Pošto naš sagovornik ima popriličnu kolekciju piva pitali smo ga otkad datira njegova ljubav prema pivu:

“Ljubav prema pivu se rodila vjerovatno nekad kada sam bio klinac, ali ta neka analitička se rodila prije par godina, a razvila pojavom domaćih kraft piva.

U svojoj kolekciji nemam limenke jer mi je boca nekako elegantnija, iako bi pivo trebalo da je kvalitetnije u limenci zbog svjetlosti.”

Čičković nam kaže da ne postoji definicija koje je pivo najbolje, a koje najgore. To je individualna stvar, na njega su najbolji utisak ostavila piva iz Amerike, kraft piva iz Bruklina koja se jedino tamo mogu pronaći.

Amerika je kolijevka kraft piva koje je tamo najrasprostranjenije.

Ima i pivo iz Kefalonije, ostrva u Grčkoj, koje isto tako može da se kupi samo na Kefaloniji.

Kaže da može da priča samo o tome koje je pivo loše, a koje dobro i zaključuje:

“Mnogo je loših piva, iako će ljudi reći da nema loših piva. Pivo je loše jer proizvođač koristi loše sastojke – npr. kukuruzna krupica, koja se kod nas ne mora, po zakonu, navesti na ambalaži, dok je u svjetskim i evropskim zemljama to obavezno.

Utiče loše na organizam, po mom mišljenju i na mamurluk.

Razlika između lager i kraft piva je u tome što je kraft pivo potpuno prirodno i nema nikakvih aditiva. Hmelj u kraft pivima je pravi hmelj, a ne prašak kao što je to slučaj sa velikim proizvodnjama. Koliko god ono bilo dobro ili loše, sviđalo nam se ili ne, od kraft piva nam u suštini ne može biti ništa.

U Banjaluci, najčešće biram pšenično pivo, Kaltenberg Weissbier jer je odnos kvaliteta, količine i cijene najbolji.”

Kada smo ga pitali koje pivo ima najveći postotak alkohola, sa osmjehom je rekao da to nije presudno, ali da je pivo sa najvećim postotkom alkohola koje je on probao američki Bigfoot sa 14%.

Pivo sa zvanično najvećim postotkom alkohola je škotski Snake Venom, ima 67,5% alkohola u sebi.

Tokom snimanja svih 11 epizoda “Pivskih priča” dešavale su se razne anegdote, ali Novak se prisjeća da su mu najdraže one koje dokazuju da su postali prepoznatljivi i da ih ljudi zaista gledaju:

“Jednom mi se desilo da mi je konobar sipao pivo pa pitao ‘Jesam li ga dobro nasuo?’ Znači da je gledao epizodu u kojoj mi pričamo o tome kako pravilno treba da se sipa pivo.

‘Pivske priče’ su postale priče u gradu.

Prije nekoliko dana smo krenuli na Jahorinu i stali na pumpi u Doboju. Otišao sam da kupim kafu i kolu, pored toga smo svašta nešto nakupovali, dolazimo na kasu i kaže meni čovjek: ‘A nećeš pivo?’

U roku od sedam dana javile su nam se četiri različite osobe da nas pitaju kada ćemo doći u Srebrenicu da snimamo o pivu koje se zove SilverTown.

10 epizoda je pregledalo 340 000 ljudi, na facebooku za 10 epizoda je ‘reach’ 1 200 000, na instagramu ‘storije’ je odgledalo 1 800 000 ljudi.

Sve ja to pratim, i statistiku i brojke, nekako ostaneš u tim brojkama, ali tek kad izađeš na ulicu i vidiš da se to stvarno dešava onda znaš da se STVARNO dešava.”

Pored Novaka, čovjek “iza” kamere je Vedran Ševčuk Alf, kojeg manje prepoznaju na ulici ali se i njemu dešavaju simpatične situacije.

Naime, 23. decembra bila je organizovana zimska kraft žurka “Black Kraft” za koju su karte bile rasprodate nakon samo tri dana. Alf je, sticajem okolnosti, isto to veče morao posjetiti i festival o vinu “Wine me up” na kojem je, naravno, naručio pivo, nakon čega mu je prišao poznanik i pitao ga “Ej, znaš li one što su pravili pivo neki dan? Proces, kuvanje, sve?” Alf je na to odgovorio: “Kako ne znam! Pa čovječe, ja to sve snimam!”

Moj mali je opasan, pije pivo bez pjene

Naš sagovornik kaže da je jedna od najvećih zabluda današnjice kako je bolje piti pivo bez pjene:

“Svako naravno treba da pije pivo kakvo želi, ali u suštini treba da se oslobodi CO2 iz piva. Guinness, čak, kaže da treba sačekati 2 minute prije konzumacije. A i mnogo je ljepše piti homemade kraft piva iz čaše jer se osjete svi ti divni mirisi zove, ruže ili neki drugi dominantni miris.”

Dodaje da se na slamku ili kašiku zaista brže napije i da uz tamna piva najbolje ide puding što mu je potvrdio i Predrag Tošić, jedan od najpoznatijih kuvara sa ovih prostora.

Ukoliko volite miris ruže, probajte Blue Moon, on se može pronaći i kod nas.

Planovi u budućnosti

“Svakako jedan od osnovnih planova za nastavak ‘Pivskih priča’ je organizovanje pivskih tura po regionu gdje ćemo u Beogradu, Novom Sadu, Zagrebu, Pragu i ostalim većim gradovima gdje postoji već neka proizvodnja piva pokazati velike fabrike i neke pubove gdje ima mnogo veći izbor piva nego što je uobičajeno.

U Banjaluci postoji udruženje kraft piva koje se zove „Krafter“. Udruženje organizuje sastanke na kojima ljudi koji proizvode pivo donose i to što su skuvali, mimo svojih standardnih proizvoda pa se tako probavaju novi stilovi, ukusi…

Ideja koju ćemo, nadam se, uskoro realizovati su pivski kokteli – spajanje dva piva, ili piva sa nekom drugom vrstom alkohola, piva sa nekim bezalkoholnim pićem, ali tako da pivo ipak bude osnovni sastojak.

Želja mi je da i ‘Pivske priče’ naprave svoje pivo, nadam se da će se to jednom i ostvariti.

U periodu koji nas očekuje ćemo se potruditi da obiđemo i druge proizvođače piva na ovim prostorima, pored Banjaluke. Ići ćemo sigurno i u Srebrenicu, da probamo taj njihov SilverTown”, sa osmjehom zaključuje Novak Čičković, čovjek čije je indijansko ime “Onaj koji trči za pivom”

“Pivske priče” i redakcija “Banjaluka.news” vam žele srećne praznike, a u Novu godinu slobodno uđite nazdravljajući sa nekim od Banjalučkih kraft piva, nećete se pokajati! 🙂

Izvor: Banjaluka.news/Dragana Jovčić

Podijeli vijest