Izdvojene vijesti Šta ima u gradu? Vijesti

Dušica Lipovac: Ljudsko sam biće koje misli, radi, osjeća, želi i ostvaruje

Dušica Lipovac
Foto: Svjetlana Panić
Sviđanja

Međunarodni dan osoba sa invaliditetom obilježava se danas, 3. decembra, a ovaj dan ima za cilj da promoviše razumijevanje problema invaliditeta u društvu i podstakne podršku za dostojanstvo, prava i dobrobit OSI.

Obilježavanje ovog Dana usvojila je Generalna skupština Ujedinjenih nacija 1992. godine, a procjene su da te osobe čine oko 10% svjetske populacije.

Pitali smo Dušicu Lipovac, profesoricu srpskog jezika i književnosti i dugogodišnjeg aktivistu u pokretu osoba sa invaliditetom, koliko se ona često susretala sa nerazumijevanjem ili osudom drugih ljudi, a ona je vrlo rado podijelila svoju životnu priču sa nama:

“Neke prognoze su govorile da nikada neću prohodati, ali moji roditelji to nikada nisu prihvatili, a činjenica da su moje intelektualne sposobnosti očuvane davala im je snagu.

Iako je 21. vijek još uvijek postoje situacije kad naiđem na diskriminaciju, segragaciju, suočavajući se sa brojnim problemima počev od raznih prepreka (arhitektonske, nepristupačan prevoz, nedovoljna sistemska podrška i sl.) do niske društvene svijesti o invalidnosti.

Kao žena sa invaliditetom, susretala sam se sa predrasudama.

Bilo je komentara koji potiču iz neznanja, neki iz primitivizma, neki iz zlobe i tu konačnog lijeka nema. Povrijedili bi svi ti neki čudni pogledi na koje uzvratim osmijehom, svo to neshvatanje suštine ljudskog u svima nama, ali vremenom očvrsneš. Koračajući kroz život uzdignute glave s osmijehom na licu, trudila sam se da me sve te predrasude ne pokolebaju. Međutim, primjetno je posljednjih godina da su žene sa invaliditetom vidljivije, a predrasude se smanjuju. Svaki moj uspjeh davao mi je više samopouzdanja da upornošću i čvrstom voljom mogu mnogo toga da uradim. To što imam invaliditet nije nikakva prepreka niti smije da bude.

Ljudsko sam biće koje misli, radi, osjeća, želi i ostvaruje.”

Naša sagovornica kaže da joj njena volja za životom daje potrebnu energiju da prevaziđe predrasude, ali pominje i da ne bi to sve mogla sama:

“Srećna sam uz divnu porodicu – majku kao prijateljicu za cijeli život, oca kao životnog učitelja i kritičara, sestru kao najtopliju stranu podrške, prijatelje – dobre ljude, a svi oni zajedno su mi vjetar u leđa i podrška. Uvijek optimistična ne dozvoljavam da mi bilo kakve prepreke ili predrasude zakomplikuju život, već na njih gledam kao na podstrek u ličnom razvoju i daju mi snagu u ostvarivanju životnih ciljeva.

Dušica Lipovac
Foto: Svjetlana Panić

Kao dijete, roditelji su me svaki dan snosili pred zgradu u kojoj sam odrastala, da se igram sa djecom. Savladavali su stepenice umjesto mene, dok me nisu naučili da se krećem uz njihovu pomoć, što je dimenzija samostalnosti i na tome sam ih zahvalna.

Dugogodišnja sam aktivistkinja u pokretu osoba sa invaliditetom.

Počinjala sam od radionica zagovaranja, pisanja projekata, rada u medijima, koautorke dokumentarnog filma, a stigla sam do organizacije i stajanja iza Filmskog festivala ‘Uhvati film – BiH’ koji obuhvata projekciju filmova na temu invalidnosti sa životnim pričama koje mijenjaju perspektivu prema osobama sa invaliditetom. Danas se borim za stalno zaposlenje, jer je to put do samostalnosti i osjećaja korisnosti. Volim svoj posao, da budem aktivna i uključena u organizaciju događaja i aktivnosti koji će da doprinesu mijenjanju svijesti javnosti o osobama sa invaliditetom. To je ono što me ispunjava.

Ljepše je boriti se i živjeti život iskoristivši svaki dan najbolje što možemo.”

Negativna slika o OSI

“Neafirmativnim prikazivanjem osoba sa invaliditetom u javnosti kao bolesnih, zavisnih i jadnih, posmatrajući ih sa sažaljenjem, dovodi  do negativne slike o njima. Posmatrajući ih kroz prizmu problema i ograničenja, stvaraju se predrasude, stereotipi koji su ukorijenjeni od početka ljudske civilizacije. Akcenat se često stavlja na invalidnost, pasivnost, neuključivanje u sve društvene sfere života.

Veoma je važno da se akcenat stavi na sve naše preostale mogućnosti i potencijale.

I mi smo ravnopravni članovi društva, te možemo doprinijeti razvoju naše zajednice. Afirmativnim i pozitivnim načinom potrebno je privući pažnju javnosti, te osnažiti osobe sa invaliditetom kako bi se aktivnije uključile u sve društvene aktivnosti koje će doprinijeti njihovom ličnom razvoju i poboljšanju uslova života”, rekla je Dušica za Banjaluka.news.

Baš po mjeri

Prije nekoliko dana Banjaluka je bila svjedok jednog prelijepog događaja, modne revije žena sa invaliditetom “Baš po mjeri”. Dušica kaže da joj je baš drago što je bila učesnica ove revije koju je organizovao Psihološki centar “Sense” u saradnji sa prim. dr Snežanom Kutlešić Stević sa ciljem podizanja svijesti javnosti o ljepoti različitosti i samostalnom životu osoba sa invaliditetom i dodaje:

“Na realizaciji revije bio je uključen cijeli tim ljudi koji su dali svoj nesebičan doprinos da se održi ovako jedan lijep događaj. Na modnoj pisti našlo se 18 žena sa različitim vrstama invaliditeta koje su nosile kreacije u futurističkom stilu poznate banjalučke kreatorke Slađane Grujić i vjenčanice Studija ‘Hera’. Slađana je kreirala kreacije ‘Baš po mjeri’ svake učesnice posebno za ovu reviju a  kreacije nam je i poklonila. U drugom dijelu revije pridružili su se muškarci kao pratioci, a među njima su bile i ličnosti iz javnog života. Veče je bilo predivno, ispunjeno ljepotom, osmjesima, pozitivnom energijom, muzikom i pozitivnom tremom dok su djevojke iščekivale izlazak na scenu.

Veliki broj naših sugrađana došao je da nas podrži.

Djevojčice i žene sa invaliditetom su često posmatrane kroz invaliditet što dovodi do predrasuda i raznih stereotipa, te se osporava pravo na majčinstvo, porodicu, nedostupna je adekvatna zdravstvena zaštita. Uprkos svemu tome, žene sa invaliditetom se ostvaruju kao majke, osnivaju svoje porodice, zaposlene su, aktivistkinje, umjetnice, profesorice, pravnice. Predrasude se razbijaju pozitivnim primjerima žena koje žive svoj život ne osvrćući se na predrasude i osnažene su. Od velike je važnosti da zajednica obezbjedi podršku osobama sa invaliditetom, prije svega, kroz servise podrške kao što su personalna asistencija, pristupačan prevoz, pristupačno okruženje, dostupnost informacija, ortopedska pomagala. Ovi servisi su neophodni i u pogledu pristupa obrazovanju, zapošljavanju, kao i svim drugim sferama društvenog života (kultura, sport, rekreacija…).

Foto: Aco Čavić

Ovakvih događaja bi trebalo da bude češće jer mogu doprinijeti da se stavovi mijenjaju u pozitivnom pravcu. Posljednjih godina primjetno je sprovođenje aktivnosti koje doprinose poboljšanju statusa osoba sa invaliditetom. Upravo takve aktivnosti odmiču osobe sa invaliditetom od stereotipa da su oni predmet zdravstvenog i socijalnog sektora, te ih istinski uključuju u život zajednice i integrišu u kreiranje slike jednog društva.”

Prema Dušicinom mišljenju u poređenju sa drugim gradovima u BiH, Banja Luka je prilagođenija osobama sa invaliditetom:

“Imamo dobru saradnju sa Gradskom upravom – promjene se osjećaju, ali dosta toga još treba da se uradi. Od važnih institucija izdvojila bih Narodnu skupštinu Republike Srpske koja je u potpunosti pristupačna. Potrebno je da se omogući korištenje javnog prevoza jer samo jedan taksi za OSI nije dovoljan, a omogućiće veću mobilnost i vidljivost OSI.

Treba da se omogući pristupačnost javnim ustanovama kao što su biblioteka, domovi zdravlja, fakulteti i škole.

Nepristupačnost školama i fakultetima onemogućava OSI da redovno pohađaju željenu školu ili fakultet. Težimo ka inkluzivnom obrazovanju a preduslovi su: adekvatan prevoz, uklanjanje arhitektonskih barijera, razvijanje servisa podrške, udžbenici u odgovarajućim formatima. Uklanjanjem prepreka omogućiće se jednake mogućnosti i ravnopravno sudjelovanje u svim oblastima društvenog života i rada u našoj lokalnoj zajednici. Jedan od najvažnijih preduslova za samostalan život osoba sa invaliditetom jeste usluga personalne asistencije, koja je Zakonom o socijalnoj zaštiti (‘Službeni glasnik RS’ broj: 37/12) definisana kao prošireno pravo odnosno usluga, ali se nadam da će se sistemski riješiti.”

Na pitanje šta bi poručila našim čitaocima Dušica naglašava da se o osobama sa invaliditetom treba pričati svaki dan, a ne samo kada se obilježava 3. decembar, čemu najviše možemo doprinijeti mi – mediji.

“Obavezno je uključiti osobe sa invaliditetom i organizacije prilikom procesa izrade i usvajanja zakona, politika i strategija u oblasti invalidnosti koji trebaju biti u skladu sa međunarodnim standardima. Potrebno je raditi na povećanju pristupačnosti osnovnim informacijama, uklanjanju arhitektonskih barijera, zapošljavanju, te razvijanju socijalnih usluga, obrazovanja, zdravstva i drugih usluga koji su od presudne važnosti za samostalan život osoba sa invaliditetom što će doprinijeti većoj socijalizaciji.

Ako se da šansa osobama sa invaliditetom, mogli bismo pokazati koliko doprinosimo ovom društvu i razvijanju lokalne zajednice.

U skorijoj budućnosti voljela bih da vidim što veći broj zaposlenih osoba sa invaliditetom, jer među nama ima mnogo vrsnih pravnika, psihologa, novinara, profesora. Zapošljavanje je jedan od osnovnih načina socijalnog uključivanja OSI u sve društvene tokove, a i osiguravanje egzistencije, čime se smanjuje siromaštvo i socijalna isključenost”, zaključuje naša sagovornica za kraj, a redakcija Banjaluka.news obećava da ćete češće čitati o osobama sa invaliditetom jer oni to, definitivno, zaslužuju – ne zbog svoje invalidnosti, nego zbog svoje čovječnosti.

“Strah je veći invaliditet nego nemati ruke i noge. Ako ne možete da dobijete čudo, postanite jedno. Nije kraj sve dok vi tako ne odlučite.” Nik Vujičić

Banjaluka.news/Dragana Jovčić

Podijeli vijest

Pratite nas na