Dokolica Izdvojene vijesti Lifestyle

Sa Mirjanom Lukić o depresiji i anksioznosti 21. vijeka

Mirjana Lukić
Sviđanja

U žustrom svijetu i istom takvom stilu života, sve češće čujemo frazu kako “nemamo vremena ni jesti”, a gdje se u svemu navedenom gubi osvrt na nas same? Potiskivanjem sopstvenih emocija, zanemarivanjem vlastitih potreba i pod uticajem surove okoline možemo se lako otisnuti ka pojedinim vrstama otuđenja.

Osobe koje pate od nekog anksioznog poremećaja često su u dilemi da li imaju i depresiju ili da li će anksiozni poremećaj “preći” u depresiju, da bismo potpuno razumjeli značenje navedenih pojmova trebamo početi od samog početka.

“Anksioznost je jedna vrsta straha koju osoba osjeća onda kada procjenjuje da nema dovoljno sposobnosti da se nosi sa njoj važnom situacijom ili da, prosto, zahtjevi situacije prevazilaze njene sposobnosti i da neće uspješno izaći na kraj sa tim situacijama. Depresija je reakcija na neki veoma bitan gubitak za osobu, te osoba razmišlja na takav način da joj je nemoguće takvoj kakva jeste živjeti u svijetu kakav jeste i da tu nema pomoći, odnosno, promjene. Gubitak ne mora biti uvijek nešto konkretno, osoba ili predmet, već može biti i gubitak ljubavi, pažnje ili povjerenja”, pojašnjava Mirjana Lukić,  diplomirani psiholog i TA psihoterapeut u edukaciji.

Najznačajniju razliku između ova dva pojma Mirjana objašnjava kao problem pobuđenosti organizma. Kod anksioznosti osoba je izrazito pobuđena i ima želju da nešto uradi, da se kreće i da je aktivna, a kod depresije, osoba nema želju, ni snagu da se pokrene. Kako ističe, depresija je usko povezana sa tugom, a tugovanje je poznato po tome što oduzima jako puno energije čovjeku.

depresija, anksioznost

Simptomi

Simptoma može biti više, ali najvažniji, kada je depresija u pitanju su beznadežnost, bespomoćnost, gubitak motivacije i interesovanja za stvari koje su prije bile jako interesantne i zabavne, poremećaj spavanja (osoba prespava veći dio dana ili teško zaspi i budi se prerano) , razmišljanje o samoubistvu, te gubitak energije.

Što se tiče anksioznosti, simptomi su pojačan strah, tjeskoba u stomaku, povećano znojenje, uznemirenost, otežano disanje, te  pritiskanje u grudnom košu. Kod svih ljudi se manifestuju u istom obliku, samo zavisi koji od simptoma se češće i izraženije javlja.

“Prema mom dosadašnjem iskustvu, klijenti teže prihvatanju da se osjećaju depresivno ili anksiozno, što je i sasvim logično, jer oba stanja zahtijevaju vrijeme za suočavanje i vrijeme za oporavak, što umije biti teško. Ipak, važno je da imamo na umu da iz nesreće rastemo. Sreća i radost su prijatne emocije i većina ljudi upravo njima teži, ali iz sreće nikada ne rastemo.  Nesrećne okolnosti i neprijatne emocije su te zbog kojih rastemo i razvijamo se. Pravo suočavanje sa činjenicama je možda i najvažnije, obzirom da tada klijent dolazi do uzroka svog stanja, te tako zna zašto je do takvog stanja došlo i kako da sledeći put reaguje kako bi ga spriječio”, ističe naša sagovornica.

depresija, anksioznost

Borba otežava put

Prema Mirjaninom iskustvu, sobe koje najčešće dolaze u “koštac” sa depresijom i anksioznošču su uglavnom mladi ljudi u svojim 20-im ili 30-im godinama, to su godine u kojima se obično donose najvažnije odluke za dalji život što izaziva velika očekivanja od sebe i od drugih, a pritom dodatni pritisak se stvara nekom opštom klimom u našoj državi i razvojem tehnologije koja svaku individuu sve više stavlja pod lupu.

“Mislim da riječ ‘borba’ nije prava riječ kada su depresija i anksioznost u pitanju. Upravo borba sa svojim osjećanjima otežava put do rješenja.  Mislim da je važno prije svega biti nježan prema sebi, prihvatiti to što osjećamo i potom pokušati pronaći neku logiku u tome, odnosno, razlog zašto se tako osjećamo, a onda pružiti sebi razumijevanje. Jer svaka naša muka ili patnja ima logiku zbog koje je nastala, a koja je obično vezana za događaje iz djetinjstva. Isto tako, važno je i dopustiti sebi da potražimo pomoć, obzirom da ne moramo sve sami i da zajedno sa nekim drugim možemo postići više i brže”, pojašnjava Mirjana i naglašava:

“Važno je imati realne zahtjeve od sebe, dobru socijalnu mrežu tj odnose pune razumijevanja i podrške,  poštovati svoju ljutnju i izražavati je na adekvatne načine. Utvrđeno je da potiskivanje ljutnje ima uticaja na nastanak depresije, te se ne treba ustručavati od njenog izražavanja. Najbolji način izražavanja ljutnje je asetivni, dakle – zastupam sebe, poštujem tebe. Potiskivanjem ljutnje negiramo to svoje osjećanje, a to znači da ne poštujemo sebe dovoljno. Ljudi to rade nekad iz straha, a nekad jer imaju uvjerenje da je ljutnja nešto loše, a ona je  zapravo samo zahtjev za promjenu ponašanja druge osobe. I to obično osobe do koje nam je stalo, jer vjerujemo da ona može ipak bolje da se ponaša, odnosno, jer želimo da nas neko do koga nam je stalo – poštuje.”

depresija, anksioznost

Naša sagovornica smatra da većina ljudi zapravo prikladno upotrebljava anskioznost kao opis svog stanja.

Ne krije pozitivne reakcije zbog samosvjesti koja se javila u proteklih nekoliko godina:

“Dakle, ljudi znaju šta im je, a to omogućava da potraže adekvatno rješenje, jer znaju sa čim se suočavaju. U suštini, zabrinjavajuće je koliko ljudi osjećaju tu tjeskobu i strah, a ne koliko često ispoljavaju da to osjećaju. Iako se često dešava da ljudi ne znaju zašto se osjećaju anksiozno, sigurna sam da je dobro što prepoznaju da je osjećaju, jer je to negdje prvi korak ka dolasku do uzroka i samim tim – do rješenja.”

Terapija:  Lijekovi ili rad na sebi bez hemije?

“I jedno i drugo. Obzirom da živimo u 21.vijeku i imamo mogućnost da koristimo ovakav napredak medicine, onda je dobro da tu mogućnost i iskoristimo.  Lijekovi ubrzavaju i olakšavaju sam proces izliječenja, a propisuje ih psihijatar, te je dobro da osoba pronađe psihijatra po preporuci, odnosno, najbolje je kada joj ga preporuči njen psihoterapeut. Ali, nužno je znati da sama upotreba lijekova ne riješava problem depresije ili anksioznosti, bez psihoterapije. Kao što je moja profesorica jednom rekla, upotreba lijekova u psihoterapiji je kao upotreba anestezije kod stomatologa. A znamo da sama anestezija neće učiniti da se zub izliječi”, izjavila je Mirjana za Banjaluka.news.

depresija, anksioznost

Nismo propustili priliku da na kraju razgovora potražimo i par savjeta o važnosti ljubavi, posebno kada je riječ o poznavanju i prihvatanju samoga sebe, pa nam je Mirjana na svoj prepoznatljiv način dala interesantan odgovor:

“Voljenju sebe prethodi dosta vremena, rada i ulaganja. Ponekad umije da bude teško, ali uglavnom se ispostavi na kraju da je to sve bilo jednostavno, kada gledamo retrospektivno. Nema šanse da u nekoliko rečenica naučim čitaoce da spriječe dolazak depresije ili anksioznosti, te kako da vole sebe, ali želim da kažem da je negdje prvi korak ka tome samorazumijevanje, samonjegovanje i dozvoljavanje sebi da osjećamo ono što osjećamo.”

depresija, anksioznost

Banjaluka.news/Tamara Bogunović

Podijeli vijest