Dokolica Putovanja Semberija i Majevica

Oplovio cijeli svijet, skrasio se u Bijeljini

Foto: privatna arhiva / RAS Srbija
Sviđanja

Sve više mladih ljudi iz Semberije, u potrazi za boljim životom, odlučuje se za odlazak sa ovih prostora i rad u evropskim i svjetskim kompanijama. Rade na kruzerima, građevini, naftnim poljima, a kako kažu, poslove ne biraju, a važno je samo da su dobro plaćeni i zanimljivi.

Iako malobrojni, ima i onih koji su uprkos teškoćama sa kojima se svakodnevno suočavaju, svoju perspektivu vidjeli u RS.

Nenad Novaković (39) za desetak godina rada u prekookeanskim i velikim riječnim kompanijama, uplovio je u mnoge luke, ali najdraža mu je Bijeljina. Rođen je u Han Pijesku, ali se kao dijete doselio u Bijeljinu. Kupio je stan, zaposlio se kao menadžer u najprestižnijem bijeljinskom hotelu.

Dileme nije imao. Skrasio se u Semebriji, jer kako kaže, Bijeljina je njegova najdraža “luka”.

“Srednju ugostiteljsko – turističku školu završio sam u Loznici, a potom i Fakultet za hotelijerstvo u Beogradu. Oduvijek sam bio radoznao i volio da putujem, upoznajem nove krajeve, ljude, njihovu kulturu, običaje i tradiciju. Zato je nekako prirodno bilo da se najprije okušam u poslu koji će mi to omogućiti. Aplicirao sam 2007. godine preko interneta za rad na brodu. Radio sam u dvije velike kompanije, vodećoj prekookenskoj floti ‘Rojal Karibien internešenl’ i ‘Vaiking River kruzis’. Iako nije bilo lako, s ponosom kaže, ‘snašao se’ brzo”, priča mladić.

Navodi da je oplovio cijeli svijet i da su uspomene koje nosi nezaboravne, a stečeno iskustvo dragocjeno.

“Bio sam na najatraktivnjim turističkim destinacijama, uključujući sve zemlje Skandinavije, Karipskim ostrvima, koja se prostiru od Floride na sjeveru do Venecuele u Južnoj Americi na jugu, Kanarskim ostrvima u Atlanskom okeanu. Mediteran i Aljaska su me oduševili. Plovio sam pet godina i u riječnoj floti, bio na svim velikim evropskim krstarenjima od Amsterdama do Budimpešte. Ipak najveći utisak na mene je ostavio Sankt Petersburg”, kaže mladić, čije ime se nalazi i u Ginisovoj knjizi rekorda, jer je plovio na najvećim brodovima na svijetu.

Iako je posao u ugostiteljstvu jako naporan i zahteva mnogo odricanja, preporučuje mladim ljudima da budu uporni i da slušaju sebe.

Oni koji se ne plaše nepoznatog preporučuje da krenu istim putem.

“Brodski posao je lakši od bilo kog posla na kopnu, ali zna da bude monoton. Sreća je, pa sada zahvaljujući modernim informacionom tehnologijama, mogu sa bilo koje tačke na planeti da se čujem i vidim sa porodicom, prijateljima, tako da se nostalgija ipak sada mnogo lakše prevazilazi. Brodovi svako jutro pristaju, a svako veče isplovljavaju i to vam omogućava da se probudite u drugom gradu, drugoj državi. Probao sam nacionalna jela, pio pića koja nikada ovdje ne bih imao priliku. Iako se svjetska kuhinja ne može zamisliti bez italijanske i francuske kuhinje, ja ipak najviše volim tursku. Na jednom brodu sam imao pripadnike 45 nacija, a stekao sam prijatelje sa svih kontinenata”, kaže Nenad.

Najlepše žene u Srpskoj

Ko hoće da radi može svugde lijepo da živi, poručuje mladić koji naglašava da RS i Srbija imaju ogromne potencijale poput prirodnih ljepota, nacionalne kuhinje, a posebno gostoprimljive ljude.

Nenad sa osmijehom na licu kaže da su u RS i najljepše žene na svijetu, što mu je bio još jedan razlog da se vrati u rodni kraj.

Za kraj priče kaže da nastavlja da se usavršava u ugostiteljstvu i hotelijerstvu, jer svoju budućnost vidi na ovim prostorima.

Izvor: Blic

Podijeli vijest