Izdvojene vijesti Šta ima u gradu? Vijesti

Pitali smo profesore razredne nastave: Šta djeca trebaju da znaju, a šta ne, pred polazak u prvi razred?!

Pitali smo profesore razredne nastave
Sviđanja

Prema Pravilniku o školskom kalendaru za školsku 2017/2018. godinu, nova školska godina je počela u petak, 1. septembra.

Tim povodom, razgovarali smo sa nekoliko profesora razredne nastave o tome šta bi i u kojoj mjeri djeca trebala da znaju pred polazak u prvi razred. Evo šta su nam kazali.

Vrlo da važno da odmah istaknemo – dijete ne mora da zna slova, ni brojeve, a pogotovo da piše i čita. Ono zato i ide u školu – da bi to i naučilo. Uglavnom, do kraja prvog razreda sva djeca savladaju sva štampana slova ćirilice, velika i mala.

“Nije od presudnog značaja da dijete poznaje slova i da piše. Dovoljno je, na primjer, da zna napisati svoje ime.  Takođe, to što djeca često znaju da broje u nedogled ne mora ništa da znači. Proces saznavanja i upoznavanja prirodnih brojeva je složeniji od pukog nabrajanja. Dijete će u školi naučiti da svakom broju pridružuje određeni broj elemenata, da upoređuje brojeve”, rekla je profesorka razredne nastave u Osnovnoj školi Aleksa Šantić u Banjaluci, Nataša Knežević.

“Djeca danas većinom kreću u školu sa već stečenim znanjem iz raznih oblasti, prepoznaju slova, znaju da ih pišu, a većina zna i da čita. To znanje su stekli uglavnom u vrtiću ili uz stariju braću i sestre. Vrijeme se promijenilo i to je postalo sasvim prirodno, dijete samo traži nova saznanja, jer je okruženo mnoštvom informacija. Tako dijete sebi olakšava boravak u školi i praćenje nastave, ali ono ne mora da ima ova predznanja”, dodala je Tatjana Pavlić, takođe učiteljica u OŠ “Aleksa Šantić”, a obje naše sagovornice ove godine dobijaju prvačiće.

Učiteljica ove škole, Biljana Lolić, koja u petak dočekuje djecu u drugi razred ispričala nam je da su mališani različiti, a da su današnji roditelji uglavnom opušteni.

“Djeca, kada krenu u prvi razred, školu doživljavaju kao igru. To je tako jer je takav pristup. Njihova pažnja se ne može dugo održati, a otežavajuća okolnost je što sjedi po njih nekoliko, u krugu”, kazala je Lolićeva naglašavajući da je djecu pokušala da pripremi na drugi razred u smislu informisanja da ih očekuju veći zadaci i obaveze.

“Dijete ne može duže od 15 minuta da drži svoju pažnju na istoj aktivnosti, kao što je, na primjer, učenje slova, igra, čitanje i slično, već se te aktivnosti moraju smjenjivati, zbog interesovanja i naravno uz obavezan odmor”, naglašava učiteljica Tatjana Pavlić.

Šta je važno?

“Važnije je da dijete posjeduje određene vještine poput toga da se zna samo spremiti poslije nastave, spremiti svoje stvari, obući i zakopčati jaknu, zavezati pertle, da poštuje i sluša starije, ali i drugare”, rekla je učiteljica Nataša Knežević, s čim je saglasna i njena koleginica, Tatjana Pavlić.

“Roditelji bi trebali djecu da nauče da se brinu o sebi, da se hrane, da čuvaju svoje stvari i odjeću, da koriste toalet, da redovno peru ruke. Neke osnovne stvari. To je najbitnije.”

U čemu roditelji griješe?

Poželjno je bilo da do početka školske godine, prošetate sa djetetom do obrazovne ustanove, razgovarate o svemu lijepome što ga tamo čeka ili da pomenete kako ste i vi u tu školu išli.

“Roditelji najviše griješe u tome što nerijetko djecu zastrašuju školom u smislu “Vidjećes ti kad kreneš u školu” i slično. Djeci treba objasniti da je to mjesto gdje će boraviti određeno vrijeme, da će tu biti i druge djece, da će sa njima raditi ljudi koji će ih svakodnevno učiti nečemu novom”, zaključuje Kneževićeva.

“Roditelji pogriješe iz neznanja i straha da ne usmjere dijete u pogrešnom smijeru. Ili, tjeraju ga da usvaja brdo nepotrebnih informacija, pa ga “zatrpaju” stranim jezicima, enciklopedijama, sportskim i drugim kursevima i aktivnostima za koje u stvari dijete nije zainteresovano. Dijete treba pratiti i raditi s njim onoliko koliko uvidite i osjetite da je dovoljno, a ne da mu to predstavlja teret. Ako mu se ne piše – ne treba da piše, ako mu se ne crta – i ne treba. Naučiće kada bude želio ili kada krene u školu”, tvrdi Pavlićeva.

Roditelji, dakle, trebaju da znaju da je polazak u školu izuzetan i poseban period u životu svakog djeteta i da svakako treba da tome posvete pažnju. Djeca uče na primjeru, i ako njihovi roditelji priđu školi kao nečemu pozitivnom i dobrom sigurno će se i djeca tako osjećati.

Izvor: Banjalucanke.com

Podijeli vijest

Pratite nas na